U posljednju nedjelju 2011. godine Evropska unija (EU) i cijela Evropa, ulaze sa ogromnim teretom finansijske, ekonomske, socijalne i političke krize koju brojni uticajni intelektualci nazivaju pravim imenom – depresijom koja je skoro identična onoj iz 1930-ih godina. Čak i tradicionalno uzdržane moćne organizacije poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), bez imalo tipične diplomatičnosti i političke [...]
Prema nedavno objavljenom izvještaju Međunarodne organizacije rada (ILO) nezaposlenost mladih (osobe između 16-30 godina) je u 2011. godini dostigla rizičan nivo u svijetu. ILO mlade ljude karakteriše kao “preplašenu” i “traumatizovanu” generaciju koja se suočava sa visokom nezaposlenošću, povećanom radnom neaktivnošću i tzv. prekarnim radom (zasnovan na fleksigurnosti, službenoj politici zapošljavanja u Evropskoj uniji) u [...]
U posljednju nedjelju 2011. godine Evropska unija (EU) i cijela Evropa, ulaze sa ogromnim teretom finansijske, ekonomske, socijalne i političke krize koju brojni uticajni intelektualci nazivaju pravim imenom – depresijom koja je skoro identična onoj iz 1930-ih godina. Čak i tradicionalno uzdržane moćne organizacije poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), bez imalo tipične diplomatičnosti i političke korektnosti javnost podsjećaju na ono što se desilo u Evropi nakon pomenute depresije. Kriza je preduboka da bi se s njom bilo ko više poigravao.
Upozorenje šefice MMF-a Kristin Lagard samo je djelimično posljedica zaoštrenih odnosa između kontinentalnog dijela EU, prije svega Francuske i Velike Britanije nakon što je Dejvid Kameron odbio učestvovati u pomoći za spas evra. Pravi razlog je ipak Read more
Prema nedavno objavljenom izvještaju Međunarodne organizacije rada (ILO) nezaposlenost mladih (osobe između 16-30 godina) je u 2011. godini dostigla rizičan nivo u svijetu. ILO mlade ljude karakteriše kao “preplašenu” i “traumatizovanu” generaciju koja se suočava sa visokom nezaposlenošću, povećanom radnom neaktivnošću i tzv. prekarnim radom (zasnovan na fleksigurnosti, službenoj politici zapošljavanja u Evropskoj uniji) u razvijenim zemljama, kao i stalnim siromaštvom u zemljama u razvoju. Da nevolja bude još veća, ovi mladi ljudi ulaze na tržište rada u periodu ekonomske krize enormnih razmjera i s njom povezanih socijalnih turbulencija koje su obilježile ovu godinu, počev od krvavog Arapskog proljeća do pada vlada na jugu Evrope i pokreta Okupiraj.
Najnovija izjava Žozea Manuela Baroza potvrđuje da je Evropska unija (EU) usred najveće političke i ekonomske krize od svog osnivanja.[i] U prošli četvrtak Evropska komisija je objelodanila da će privredni rast u 17 ‘starih’ zemalja EU u 2012. godina biti mnogo manji od očekivanog (sa 1.8% srezan na zanemarljivih 0.5%)[ii] što ukazuje da će EU biti pod još većim pritiskom od pada ekonomske aktivnosti, povećanja nezaposlenosti, rasta socijalnih tenzija, a s njima nerijetko povezanih međuetničkih, međureligijskih i ideoloških tenzija.[iii] Ugledni slovenački ekonomista Jože Mencinger najavljuje da će izlazak iz krize u kojoj se sada EU nalazi potrajati minimalno deset godina i apeluje na strpljivost.[iv] Svima je jasno da je nužno reagovati brzo, bez odlaganja i koordinisano kako bi se spriječio kolaps većih razmjera pa je strpljenje sve deficitarnija valuta u EU. To najbolje znaju berzanski brokeri. U takvim okolnostima je po prvi put u javnosti jasno artikulisana ideja o podjeli EU na podunije zbog čega treba razmotriti budućnost u članstvu EU za zemlje našeg regiona.
Globalna ekonomska kriza sve više liči na dobro režiranu sapunicu sa neočekivanim obrtima. Mjesecima su sve oči bile uprte u Grčku koja različitim manevrima – od obećanja finansijske discipline i povratka na drahmu preko najava referenduma i smjene vlade – pokušava dobiti na vremenu i tako odgoditi neoizbježan bankrot. Unazad nekoliko dana sve više se osluškuje ekonomsko bilo Italije čiji bi krah mogao definitivno označiti tačku nakon koje nema povratka za evrozonu. Berze su u ponedjeljak naglo skočile nakon navodne najave da će Berluskoni odstupiti sa premijerske pozicije i isto tako brzo potonule nakon objave da je to bila samo neprovjerena glasina. Utorak je donio izglasavanje nepovjerenja Berluskoniju, ali se stari lisac ne želi predate bez borbe, makar posljedice bile pogubne za Italiju. Dok se u medijima informacije o raspletu ekonomske krize izmijenjaju iz sata u sat, racionalni dio svijeta postavlja pitanje: kuda sve to vodi Evropu i evrozonu?
Prenosimo članak Nebojške Katića o razlici u poimanju o platama između prosječnog Britanca i ljudi na našem prostoru. Iako je napisan za srbijansko tržište, tekst se u potpunosti može primijeniti i kod nas.
Kada zaposleni građani Srbije razmišljaju ili govore o svojoj plati, bilo da se na nju žale ili se njom hvale, uvek i bez izuzetka misle na svoju neto-platu. Za razliku od njih, Anglosaksonci, na primer, o svojoj plati razmišljaju po pravilu u kategoriji bruto-plate.
Na izgled trivijalna tehnička razlika uzrokuje drastično različite percepcije poreske problematike, i posledično, različite odnose prema državi. Zbog toga, iako ne samo zbog toga, formirane su i različite političke kulture. Read more
“Ovaj današnji sistem je izgubljen. Izgubio je svrhovitost, automatski i legitimnost, stoga je sada ispred nas otvoreno polje”, ističe poznati slovenački filozof Slavoj Žižek.
“Smatram da današnji svijet treba pravu alternativu. Da li biste željeli živjeti u svijetu gdje su jedine alternative ili anglosaksonski neoliberalizam ili kinesko-singapurski kapitalizam s azijskim vrijednostima? Ako ništa ne preduzmemo, tvrdim da ćemo tako postepeno otvoriti pristup novom tipu autoritarnog društva. I zato u ovome što se događa u Kini vidim istorijsku važnost. Do sada je postojao jedan dobar razlog za kapitalizam: prije ili poslije, on bi donio i zahtjev za demokratizacijom. Sada smo dobili kapitalizam s azijskim vrijednostima, još efikasniji i dinamičniji od svog zapadnog uzora. Ali, ja ne dijelim nadu mojih liberalnih prijatelja, u stilu ‘dajte im deset godina i imaće nove demonstracije na Tijenanmen trgu’ − ne, brak između kapitalizma i demokratije je gotov” − kazao je Žižek.
Nakon prošlonedjeljnog objavljivanja Pristupnog ugovora između Evropske unije (EU) i Hrvatske, tamošnja javnost se prilično uzburkala. Hrvatska je prihvatila oko sto hiljada novih propisa koji će bitno promijeniti neke segmente života običnih građana. Stoga su mediji počeli postavljati pitanja o tome kako će izgledati svakodnevni život građana nakon ulaska u EU. Ono što je posebno odjeknulo u hrvatskoj javnosti su informacije o neizbježnom skoku cijena osnovnih životnih namirnica poput hljeba i mlijeka, te lijekova i knjiga, pa sve do toga da će stranci iz EU dobiti jednaka prava da rade u Hrvatskoj kao i njeni građani. Iako je ova mjera reciprocitetna jer će se i hrvatski građani moći lakše zapošljavati u EU, mnogi radnici su sa strahom dočekali ovu vijest jer je nezaposlenost u Hrvatskoj na rekordnom nivou. Read more
Članovi “Kluba 2015” su u Sarajevu, 17-18.11.2011. godine odražali tri predavanja iz oblasti upravljanja projektima (Project Management) u saradnji sa “Udruženjem za upravljanje projektima u BiH” i konsultantskom kućom “Projman” u sklopu priprema kandidata za sertifikaciju po IPMA (International Project Management Association) metodologiji.
Predavanje članova Kluba 2015 bila su iz sljedećih oblasti:
- Metodologije upravljanja projektima, IPMA, PMI i PRINCE 2: Komparativna analiza
Prizori kakvi se vide u medijima, jedva se mogu opravdati: pljačkaju se trgovine, udaraju starci i građani, pale se automobili i kuće, čak i djeca napadaju policajce. Možda se ne mogu opravdati, ali se možda mogu objasniti. Jer tamo se na ulicama pomiješalo svašta, od sve više kriminala pa do mladih koji su izgubili svaku nadu da će im ikada biti bolje. Na pitanje, da li je iznenađen prizorima nasilja u gradovima Velike Britanije, njemački sociolog Mihael Hartman odgovara – ne:
“Ne, ne zaista. Ne može se reći, kada će se takvo prigušeno nezadovoljstvo, koje se sakupljalo dugo vremena, iskazati na taj način. To se vidjelo i u predgrađima Pariza prošle godine: odjednom su mladi palili automobile. Najčešće je povod neki napad policajaca kakav oni misle da je tipičan za njihov položaj. To se dogodilo već u SAD kad su policajci tukli Read more
Pitanje koje je privlačilo pažnju (ne)ozbiljnih ekonomista širom svijeta u prethodnih nekoliko sedmica je konačno završeno. Američki predsjednik Barak Obama i predstavnici Kongresa postigli su u nedjelju uveče nakon višemjesečnih pregovora dogovor o povećanju gornje granice državnog zaduživanja za najmanje 2,1 biliona dolara sa sadašnjih 14,3 biliona dolara i smanjenju potrošnje u narednih deset godina za 2,4 biliona dolara. Ovo je Obamina pirova pobjeda jer se morao poniziti pred nacijom i pravim pobjednicima – republikancima ili preciznije Pokretom čajanka (Tea Party movement), odnosno njihovim mecenama krupnim kapitalistima, jer dogovor ne podrazumijeva podizanje visine poreza već samo kresanej potrošnje kako bi se smanjio američki budžetski deficit. Dok su Kinezi konstatovali da sporazum sadrži više pompe od suštine, ruski premijer Putin je bez uvijanja okrivio Amerikance da kao “paraziti Read more
