Prema nedavno objavljenom izvještaju Međunarodne organizacije rada (ILO) nezaposlenost mladih (osobe između 16-30 godina) je u 2011. godini dostigla rizičan nivo u svijetu. ILO mlade ljude karakteriše kao “preplašenu” i “traumatizovanu” generaciju koja se suočava sa visokom nezaposlenošću, povećanom radnom neaktivnošću i tzv. prekarnim radom (zasnovan na fleksigurnosti, službenoj politici zapošljavanja u Evropskoj uniji) u razvijenim zemljama, kao i stalnim siromaštvom u zemljama u razvoju. Da nevolja bude još veća, ovi mladi ljudi ulaze na tržište rada u periodu ekonomske krize enormnih razmjera i s njom povezanih socijalnih turbulencija koje su obilježile ovu godinu, počev od krvavog Arapskog proljeća do pada vlada na jugu Evrope i pokreta Okupiraj.
Archive for Ekonomija
NEZAPOSLENOST MLADIH – BOMBA U POTRAZI ZA OKIDAČEM
TREBAMO LI ODUSTATI OD EVROPSKE UNIJE?
Najnovija izjava Žozea Manuela Baroza potvrđuje da je Evropska unija (EU) usred najveće političke i ekonomske krize od svog osnivanja.[i] U prošli četvrtak Evropska komisija je objelodanila da će privredni rast u 17 ‘starih’ zemalja EU u 2012. godina biti mnogo manji od očekivanog (sa 1.8% srezan na zanemarljivih 0.5%)[ii] što ukazuje da će EU biti pod još većim pritiskom od pada ekonomske aktivnosti, povećanja nezaposlenosti, rasta socijalnih tenzija, a s njima nerijetko povezanih međuetničkih, međureligijskih i ideoloških tenzija.[iii] Ugledni slovenački ekonomista Jože Mencinger najavljuje da će izlazak iz krize u kojoj se sada EU nalazi potrajati minimalno deset godina i apeluje na strpljivost.[iv] Svima je jasno da je nužno reagovati brzo, bez odlaganja i koordinisano kako bi se spriječio kolaps većih razmjera pa je strpljenje sve deficitarnija valuta u EU. To najbolje znaju berzanski brokeri. U takvim okolnostima je po prvi put u javnosti jasno artikulisana ideja o podjeli EU na podunije zbog čega treba razmotriti budućnost u članstvu EU za zemlje našeg regiona.
KRAJ EVROZONE JE IZVJESTAN?
Globalna ekonomska kriza sve više liči na dobro režiranu sapunicu sa neočekivanim obrtima. Mjesecima su sve oči bile uprte u Grčku koja različitim manevrima – od obećanja finansijske discipline i povratka na drahmu preko najava referenduma i smjene vlade – pokušava dobiti na vremenu i tako odgoditi neoizbježan bankrot. Unazad nekoliko dana sve više se osluškuje ekonomsko bilo Italije čiji bi krah mogao definitivno označiti tačku nakon koje nema povratka za evrozonu. Berze su u ponedjeljak naglo skočile nakon navodne najave da će Berluskoni odstupiti sa premijerske pozicije i isto tako brzo potonule nakon objave da je to bila samo neprovjerena glasina. Utorak je donio izglasavanje nepovjerenja Berluskoniju, ali se stari lisac ne želi predate bez borbe, makar posljedice bile pogubne za Italiju. Dok se u medijima informacije o raspletu ekonomske krize izmijenjaju iz sata u sat, racionalni dio svijeta postavlja pitanje: kuda sve to vodi Evropu i evrozonu?
Bruto-plata, neto-plata, i zašto nije svejedno
Prenosimo članak Nebojške Katića o razlici u poimanju o platama između prosječnog Britanca i ljudi na našem prostoru. Iako je napisan za srbijansko tržište, tekst se u potpunosti može primijeniti i kod nas.
Kada zaposleni građani Srbije razmišljaju ili govore o svojoj plati, bilo da se na nju žale ili se njom hvale, uvek i bez izuzetka misle na svoju neto-platu. Za razliku od njih, Anglosaksonci, na primer, o svojoj plati razmišljaju po pravilu u kategoriji bruto-plate.
Na izgled trivijalna tehnička razlika uzrokuje drastično različite percepcije poreske problematike, i posledično, različite odnose prema državi. Zbog toga, iako ne samo zbog toga, formirane su i različite političke kulture. Read more
Drugo dno ekonomske krize
Prognozirano – ostvareno! Tako bismo na temelju najnovijih podataka o ključnim privrednim i finansijskim pokazateljima mogli vrednovati katastrofično predviđanje, koje su još prije 15 mjeseci nagovještavali najuticajniji globalni ekonomisti, špekulanti i geopolitičari, od Nuriela Rubinija, Džordža Soroša i Džordža Fridmana, do najupućenijih analitičara MMF-a i londonskog Economista, tvrdeći da prva velika svjetska ekonomska kriza u 21. vijeka ima i – drugo dno. Danas, 15 mjeseci poslije nego što je i na lanjskom, proljetnom zasjedanju MMF-a i Svjetske banke, bilo zaključeno da je prva velika kriza u 21. vijeku – završena, sve je ponovno neizvjesno i rizično kao i na njezinom početku, u ljeto 2008.